“Znamo da sve što Zakon govori, govori onima koji su pod Zakonom, da sva usta umuknu i da ceo svet bude kriv pred Bogom. Stoga se pred njim niko neće opravdati delima Zakona, jer posredstvom zakona dolazi samo spoznaja greha.” Rimljanima 3:19,20
IV Rimljanima, 2. glava
1. Prema kojim ljudima sam u iskušenju da se postavljam kao sudija?
2. Sa kojim ličnim dostignućima volimo da se hvališemo? Da li na ovo gledamo kao na nešto što je normalno ili kao na iskušenje? Kako to možemo da uklopimo u “hvaljenje” samo u Hristu?
3. Pošto je obrezanje veoma važan čin za Jevreje, sa čime bi ono moglo da se uporedi u životu hrišćana?
4. Kako razumete Pavlovo upoređivanje unutrašnjeg i vanjskog čoveka? Kako je to vidljivo u vašem svakodnevnom životu?
V Rimljanima 3,1-20
1. Kako i da li treba da uporedim sebe sa drugima?
2. Na osnovu čega mogu da zaključim da sam bolji ili lošiji od drugih?
3. Koliko ozbiljno shvatate greh?
4. Da li Božja milost umanjuje opasnost od greha?
5. Kako nas Božja reč uverava u to da smo grešni?
Нема коментара:
Постави коментар