субота, 7. јануар 2012.

PROMENA (dn.č.mk1:14-20)


Isus počinje da propoveda 
14 Nakon što je Jovan bačen u tamnicu, Isus ode u Galileju. Propovedao je Božije evanđelje 15 i govorio: "Došao je čas! Približilo se Božije carstvo! Pokajte se i poverujte u evanđelje!" 
Prvi učenici 
16 Dok je prolazio pored Galilejskog mora, vide Simona i Simonovog brata Andreju kako bacaju mreže u more jer su bili ribari. 
17 "Pođite za mnom", reče im, "i učiniću vas ribarima ljudi." 18 I oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. 
19 A kad je otišao malo dalje, vide Jakova Zevedejevog i njegovog brata Jovana kako u čamcu krpe mreže. 20 On ih odmah pozva, a oni ostaviše u čamcu svog oca Zevedeja s najamnicima i pođoše za njim.

Svako od nas doživeo je da se čitav svet - sve što je znao, imao, mogao, hteo i planirao –promeni i da sve počinje da se odvija novim tokom. Ne mora da znači da je promena bezuslovno loša, naprotiv. Promene mogu da budu itekako dobre.
U svakom slučaju promena znači da se u našem životu desilo nešto novo, nešto u čemu ćemo morati da živimo po novim pravilima i na novi način. To onda znači da ćemo morati da usvojimo neka nova znanja, da donesemo neke nove odluke, da se naviknemo na neke nove odnose i da prihvatimo neke nove uloge.
Jedan od takvih trenutaka je onaj kad smo se obratili, kad smo shvatili da je ono što nedostaje našem životu Božije prisustvu. Drugi trenutak je kad smo se nanovo rodili. Onaj događaj kad smo dobili novi identiten i novu ulogu u sopstvenom životu i životu ljudi oko nas. Ti trenuci potpuno su promenili sve što smo bili i šta smo znali.
Setite se samo nekih delića svog života iz vremena pre nego što ga je Duh Sveti promenio. Ima li tamo nečega čemu biste se sada vratili?

Novi, promenjeni život, u koji se ulazi na poziv Isusa Hrista, je najveća promena koju je neko doživeo ili će tek doživeti. To je promena koja utiče na svaki delić života jedne osobe, ali i na sve u njegovoj porodici, okolini, poslu, pa čak i narodu. Promenjeni napušta sve što je bio i postaje nova osoba sa novim identitetom, ovlašćenjima, obavezama i ulogom u delu Božijem.

Da li se promena na koju smo pozvani stvarno desila u nama? Da li smo napustili sve što smo bili ili smo ostavili nešto iz prošlog života što nam ne dozvoljava da se u potpunosti promenimo? Da li smo stvarno odbacili mreže, ostavili očeve i njihove najamnike i pošli za Isusom ili smo ih samo privremeno odložili da bismo imali gde da se vratimo?    
    

Нема коментара:

Постави коментар