Sveto Pismo jasno uči da spasenje dolazi kroz veru u Isusa Hrista.
"A bez vere ne može mu se ugoditi; jer
ko prilazi Bogu mora verovati da ima Boga i da on uzvraća nagradom onima koji
ga traže." (Jev. 11:6)
"Dobro vam rekoh da
ćete umreti u svojim gresima; ako, naime, ne poverujete da sam to ja, umrećete
u svojim gresima." (Jv. 8:24)
" Jer Bog je tako zavoleo svet da je svog
jedinorodnog Sina dao, da svaki -- ko veruje u njega -- ne propadne, nego da
ima večni život." (Jv. 3:16)
"Stoga primite na znanje, braćo, da se kroz ovoga vama objavljuje
oproštaj grehova, i od svega u čemu niste mogli da se opravdate Mojsijevim
zakonom; njime se opravdava svako ko veruje." (Dela 13:38,39)
I drugi delovi Pisma uče o neophodnosti vere, kao Marko 16:15,16; Jovan
6:29; 11:25-27; 20:31, Dela 10:43; Rimljanima 1:16; 3:25.
Kako je Isus Hrist Božji dar koji omogućava mogućnost spasenja, veoma
je važna da uvek i na svakom mestu naglašavamo
važnost vere u Hrista. Ako želimo da zadobijemo spasenje, treba pre svega, da
naučimo šta stvarno znači verovati u Hrista.
1. Verom prihvatamo činjenicu da je Isus Božji
Sin i naš Spasitelj. Niko od nas nije lično video Isusa, ali verujemo da on
stvarno postoji. Na taj način mi verujemo da je on Božji Sin i naš Spasitelj.
Na osnovu čega verujemo? Na osnovu svedočenja i dokaza koji su nam dati
u Svetom Pismu. Poslanica Jevrejima 11:1 definiše veru kao: ". . .
tvrdo pouzdanje u ono čemu se nadamo, osvedočenje o stvarima koje ne
vidimo." Nismo videli ni slavne ljude koji su živeli mnogo godina pre
nas, ali verujemo da su oni postojali na osnovu jasnih dokaza. Nismo lično
videli ni Isusa, ali imamo dokaze o njemu u Svetom Pismu (1.Kor. 15:1-8).
Dokazi Svetog Pisma su temelj naše vere u Isusa.
"Vera, dakle,
potiče od propovedi, a propoved biva Hristovom rečju." (Rim. 10:17).
Petar kaže da onaj ko veruje to čini zato što je čuo evanđelje.
". . . braćo, znajte da me je Bog već od
prvih dana izabrao između vas – da mnogobošci iz mojih usta čuju evanđeosku reč
i poveruju." (Dela 15:7)
Druga poglavlja koja pokazuju da propovedanje i poučavanje iz Svetog
Pisma proizvodi veru u Isusa kao našeg Spasitelja su Jovan 17:20; 20:30,31;
Dela 17:11,12.
Šta to znači? Da li to znači da onaj ko nije čuo evanđelje o Isusu ne
može da poveruje? Da! Pogledaj u Rimljanima 10:14. Ljudi ne mogu da poveruju u
evanđelje o Isusu sve dok ga ne čuju. Neko mora da ide i pouči ih o Hristu. Ovo
je razlog zbog koga hrišćani moraju da budu veoma aktivni u širenju evanđeoske
priče.
Ne samo da neznabošci, razbacani po najudaljenijim mestima na zemlji, treba
da budu poučeni kako bi poverovali, već je potrebno podučavati i malu decu. Ni
ona ne mogu da veruju u Isusa ako prethodno nisu čula za njega, niti mogu da
imaju poverenje u njega i da mu budu poslušna.
2.
Verom se pouzdajemo u Hrista. Pravi vernik se u
potpunosti pouzdaje u Hrista. On prihvata činjenicu da je Isus Božji Sin i
Spasitelj ljudi. Zna da svojim očima nije video Boga ali da Isus jeste. On nije
gledao u nebesku slavu, ali Isus jeste. I može samo da zamišlja kakva je smrt.
Ali, Isus je prošao kroz smrt i uzdigao se pobednički. Kako je Isus, a ne
čovek, iskusio ove stvari, vernici se pouzdaju u njega kad im kaže "...
Ja sam put i istina i život; niko ne dolazi k Ocu – sem kroz mene." (Jv.
14:6)
Pouzdanje da nam Hrist daje ono čemu se nadamo je
deo vere. To je pokazano u poslanici
Jevrejima 11:1 ".
. . tvrdo pouzdanje u ono čemu se nadamo, osvedočenje o stvarima koje ne
vidimo.". To znači da
vera podržava nadu. Ako neko ne veruje u Isusa Hrista, nema razloga da se nada
spasenju kroz njega. Ali ako veruje u Hrista on se u njega pouzdaje. To
pouzdanje daje verniku nadu. I on dostiže spasenje kome se nada ako čini ono
što Bog nalaže.
3.
Verom izvršavamo zapovesti iz evanđelja.
Poslušnost sledi nakon prihvatanja Isusa Hrista kao Sina Božijeg i kao
Spasitelja, i pouzdanja u njega po pitanju spasenja. Ne postoji pravi odgovor
na Isusovo pitanje "A što me zovete Gospode, Gospode, a ne činite
što govorim?" (Lk. 6:46)
Ko nije poslušan Isusu nema razloga da ga naziva
Gospodom.
Da, verovati da je Isus Sin Božiji i Spasitelj je
neophodno, ali to nije sve što se traži. Jovan govori o ljudima koji veruju,
ali koji nisu prihvatljivi za Boga.
"Ipak su mnogi od starešina poverovali
u njega, ali zbog fariseja nisu javno ispovedali, da ih ne bi isključivali iz
sinagoge, jer su više voleli ljudsku slavu, nego li slavu Božiju." (Jv.
12:42,43)
Isus nas neće
priznati pred Bogom ukoliko mi ne priznamo njega pred ljudima. (Mt.
10:32,33).
Negde pred kraj Propovedi na gori (Mt. 5 – 7),
Isus je objasnio neophodnost poslušnosti.
"Neće ući u carstvo
nebesko svaki koji mi govori: Gospode, Gospode, nego ko čini volju Oca moga
koji je na nebesima." (Mt. 7:21)
Petar i Jakov su takođe
pisali o tome koliko je važna poslušnost.
"Očistite svoje
duše u poslušnosti prema istini." (1.Pet. 1:22)
"Vidite da se čovek
opravdava delima, a ne samo verom." (Jk. 2:24)
U Rim. 6:17,18, Pavle govori da, kad su ljudi u Rimu "od srca
poslušali primer nauke" da su tada "oslobođeni od greha, . . .
". Poslušnost je ono što ih je,
od slugu greha, pretvorilo u sluge pravednosti.
Da li u Pismo postoje kontradiktornosti ako kažemo da nas
uči da je spasenje rezultat poslušnosti koliko i vere? Ne, jer je vera uključuje sve što je vezano za verovanje i poslušnost Bogu. U poslanici
Jevrejima 11:4-38 nalazimo impresivan spisak vernih ljudi, i u svakom od tih slučajeva verna osoba je opisana kako
nešto radi u skladu sa svojom verom. Spasonosna vera uvek stvara poslušnost;
zato je vera koja spasava vera koja je poslušna.
Ako vera ne zahteva ništa drugo sem verovanja da
je Isus Božiji Sin, onda će i demoni biti spaseni, jer ". . . i demoni
veruju i drhte." (Jk. 2:19)
Drugo poglavlje Jakovljeve poslanice naglašava
važnost da vera bude iskazana kroz poslušnost. Nakon primedbe da demoni veruju
tako jako da drhte od straha, a znajući njihovo stanje, Jakov zaključuje " . . . tako je mrtva i vera bez
dela." (Jk. 2:26)
Treba takođe naglasiti da ne postoji suprotnost između onoga što nas Jakov uči o spasenju
delima vere i o onoga šta apostol Pavle uči o spasenju po milosti. Pavle nas
uči:
"Jer
ste posredstvom vere blagodaću spaseni, i to nije od vas, - Božiji je dar; ne
od dela, da se niko ne pohvali." (Ef. 2:8,9)
Govoreći o delima, Pavle kaže da dela koja se čine
po starozavetnom Zakonu ne mogu da zarade ono što nam je potrebno za spasenje. Ništa ne
kaže protiv dela vere. Zna da vera deluje kroz ljubav. (Pročitaj poslanicu
Galatima 5:6.) Pored toga vrlo dobro zna da spasonosna vera dolazi kroz
poslušan odgovor na Božje zapovesti. Svako, čija je vera tako mala da odbija
poslušnost Bogu, odbacuje i njegovu spasonosnu milost. Pavlov lični hrišćanski
život je bio pravi dokaz kako je pravi čovek vere poslušan Bogu. Delotvorna
vera je jedini ispravan odgovor na Božju milost.
Spasonosna vera je vera potpunog pouzdanja zbog koje izvršavamo svaku
zapovest dobijenu od Boga. Bog će vas blagosloviti kad poverujete, pouzdate se
i poslušate.
Нема коментара:
Постави коментар