(Protestantska evanđeoska crkva Beograd, 21. septembar 2025.)
Kako proslaviti Boga u ovom vremenu i ovakvom svetu?
Razmišljam o tome već neko vreme. I onda naiđem na ovaj stih, na reči koje je sam Isus rekao.
“Ovim se proslavlja moj Otac: da mnogo roda donesete i da budete moji učenici.” Jovan 15:8
Živimo u svetu koji je sav satkan od snova i potera za slavom. Za malo slave, za delić, za trenutak - ljudi su spremni sve da žrtvuju – svoje porodice, prijatelje, talente, ličnost, privatnost, pa čak i život.
Ljudi se penju stepenicama slave, ali se još niko nije popeo tako visko da, pre ili kasnije, ne bi pao.
Čak i oni najskromniji, najponizniji, ako im se ukaže prilika, često podlegnu iskušenju i krenu da se penju stepenicama slave. Zavodljivoj slavi teško se odupreti i malo ih je kojima to uspeva. Slava hrani ego, naduvava ponos i uzdiže samopuzdanje.
Čini mi se da je ljudima to izuzetno važno - biti prepoznatljiv, imati one koji se dive, slede, podržavaju i kopiraju onoga koji je slavan ili moćan ili bogat.
Slava je proizvod nekog dela koje neko čini - dobrog ili lošeg. Nije važno jer slavi se u zube ne gleda.
Nije važno da li si slavan naučnik ili slavan kriminalac ili glumac, pevač, igrač, sportista ili korumpirani političar, diktator ili atentator - glavno je da se čuje za tebe. Ponekad mi se čini da, što su gori, to su slaviniji. Po onoj narodnoj “Dobar glas daleko se čuje, a loš još dalje.”
U svakom slučaju kakvo god delo da napravite koje se uzdiže iznad prosečnosti postaćete slavni jer će se nekome to dopasti ili će vas zbog toga mrzeti.
Dakle, ljudska slava zavisi od ljudi - počinje i završava sa ljudima. Svaku slavu ljudi prekrije, pre ili kasnije, prašina zaborava.
To je tako u svetu, a kako je sa nama hrišćanima.
SLAVA I HRIŠĆANSTVO
Celo hrišćanstvo je, u stvari, jedna velika priča o slavi Božjoj. U Bibliji je, od korica do korica, opisana slava Božja. Svaki stih, svako poglavlje, svaka knjiga govori o Slavi Svemogućeg Boga!!
Božja slava ne zavisi od ljudi jer postoji pre nego što je išta postalo i nastaviće se kad se sve ovo završi.
Naš Bog je sveprisutan, on je iznad svega, on je u svemu prvi, on je najmoćniji, sve je u njegovim rukama. Takva slava je jedna i jedinstvena i ni jedna druga je ne može zaseniti. Sva zemaljska slava, bez obzira na veličinu, bledi i nestaje, ali Božja slava nikad.
Božja slava ogleda se u svemu što je stvoreno. Cela priroda postoji po njegovoj reči. Sve se odvija po planu koji je On osmislio i pokrenuo.
Teško je ne videti da u svemu postoji smisao, da sve ima svoju svrhu, i da kroz sve može da se vidi Njegova slava. Kao što kaže apostol Pavle Rimljanima 1:20 “Od stvaranja sveta, Božje nevidljive osobine - njegova večna slava i božanstvo - mogu se jasno sagledati u onome što je stvoreno, pa ljudi nemaju izgovora.”
Ponekad se, zato što ne poštujemo Božji plan i zato što se nemarno odonosimo prema Božjem stvorenju, desi da sve izgleda kao da je izmaklo kontroli - zemljotresi, poplave, požari, klizišta, vulkani - ali na kraju se ipak pokaže Božja slava koje sve vrati na svoje mesto.
I Istina je, posle svake oluje pokaže se vedro nebo; posle svake poplave pokaže se plodna zemlja; … Božja slava postane vidljiva u svemu novom što se pokazuje.
Sve dok postoji vidljivo stvorenje ono će objavljivati slavu Boga Stvoritelja.
Božja slava ogleda se u čudima koja je činio. Ko može da razdvoji more, sem našeg Boga? Ko može da učini da sa neba pada mana, sem našeg Boga? Ko može da zaustavi Zemlju da se ne okreće, sem našeg Boga? … Čuda pokazuju na Onog ko je naslavniji!
Božji slava ogleda se o Božjem Zakonu!
Njegov zakon objavljuje Njegovu slavu kroz iskazanu mudrost i sveobuhvatnosti. U božjem zakonu nalazimo preko 600 zapovesti, koje nam pokazuju da se Bog brine za najmanje i za najveće, za žrtvu i za hram, za sveštenika i običnog čoveka, za dete i za majku, za udovicu i za sirotu, za robove i za slobodnjake, ali i za cara i vlasti.
Čudesno je to što se stotine i stotine zapovesti mogu svesti u, samo, dve – Ljubi Boga i ljubi bližnjega svoga.
Božja slava ogleda se u planu spasenja koji je pripremio za sve ljude. Po tom planu, svako ko želi spasenje, može i da ga dobije. Jovan 3:16,17 “Jer, Bog je toliko zavoleo svet da je dao svog jedinorođenog Sina da ko god u Njega veruje ne propadne, nego da ima večni život. Nije Bog poslao svog Sina u svetd a svet osudi, nego da se svet kroz njega spase.”
Sim je postao kao mi, da bismo mi mogli biti kao on.
Kao vrhunac objave slave Božje je naš Gospod i Spasitelj Isus Hrist!
Čitajući reči apostola Jovana, koji, na samom početku svog evađelja, kaže “I Reč je postala telo i nastanila se među nama, i mi smo gledali njenu slavu, slavu Jedinorođenog od Oca, punog milosti i istine.” Jovan 1:14 razumemo suštinu te slave.
Čitajući stihove Novog zaveta, vidimo to o čemu Jovan piše. Vidimo Isusa koji podiže umrle, isceljuje bolesne, vraća slepima vid i gluvima sluh; čujemo njegove reči ohrabrenja, oproštenja, saveta, prekora … slušamo njegove priče i njegove pouke, … saznajemo, kao i ljudi koji su sedeli u njegovom prisustvu tada, i mi danas, da je on taj, Emanuel, Bog među nama.
Slava njegova nije se smanjila. Naprotiv! Ceo svet je promenjen slavom Božjom koja se izlila na svet njegovim rođenjem, životom, smrću i vaskrsenjem. Ništa nije ostalo isto kao što je bilo nakon što se On rodio.
Na žalost, mnogi od samog početka pa do danas, propuštaju da vide tu slavu, da joj se poklone i da idu za njim. A Božja slava kroz Isusa se silno objavljivala na prašnjavim putevima Hanana, u gradovima i selima koje je obilazio, u Hramu u kojem se pojavio - i svako je mogao da je vidi, ako je želeo.
Na žalost, mnogi su sumnjali, neki su se protivili i malo ih koji su bili blagosloveni tom slavom.
Kao uostalom i danas.
Na krstu Golgote, kad je podignut iznad svih onako ponizan, krotak, pun milosti i oproštenja, pokazao je veličanstvenu slavu Boga koji je zarad nas grešnika prineo svoga Sina na žrtvu.
Onaj koji je bio bez greha umro je za spas onih koji su u grehu.
Čak se i svetlost ovog sveta uklonila se pred silinom te slave.
Zatim je vaskrsao, - “Hristos (je) Očevom slavom vaskrsnuti iz mrtvih.” kaže Pavle u Rim 6:4
Četrdeset dana nakon smrti i vaskrsenja Isus se vazneo na nebo i tako se vratio na mesto koje mu pripada – u Slavu živoga Boga koju je doneo do nas.
Ali ni to ne bez razloga i dobrobiti za nas – nego da bismo i mi mogli da uđemo, idući za njim, u istu tu slavu.
BOŽJA SLAVA I MI
Često su mi, dok sam još radio u vojsci postavljali pitanje: Šta vi, u stvari, radite u to vašoj crkvi? Ponekad oni kojima svedočite postavite baš interesentna pitanja o kojima najčešće ni ne razmišljate? Stvarno, šta mi radimo ovde?
Možemo da damo mnoštvo odgovora. Neko će reći da je došao da čuje propoved, drugi opet da bi se našao sa nekim, treći jer je tako navikao, pa opet neko će reći da je došao da se ohrabri … svako će izabrati neki motiv, neki razlog.
Šta god da je, treba da to preispitamo.
Jedini valjan razlog, motiv, želja koja nas dovodi ovamo je da proslavimo Boga. Da Njemu damo slavu koja mu pripada. Od toga zavisi da li ćemo primiti to za šta smo došli.
Nisam od onih koji tvrde da samo na ovom mestu možete da se sretnete sa Bogom, da je ovo sad neko posebno sveto mesto i da samo ovde možete da slavite Boga. Naprotiv!
Ovo jeste sveto mesto, ali samo onda kad u njemu ima Božje dece.
Susret sa Bogom i njegovom slavom može da se desi bilo gde, bilo kada, bez obzira da li ste sami ili u društvu drugih vernika. Da se sretnete sa Bogom nije potrebno da idete negde, On će doći do vas.
Pa zašto smo onda mi sada ovde, zašto se okupljamo na molitvu ili na nedeljnu službu.
Vidite, biti na ovom mestu, sada, je posebna prilika, siguran sam da neću preterati ako kažem posebna privilegija.
Ovde mi, danas, pozvani od istog Boga, otkupljeni istom krvlju i posvećeni istim Duhom, imamo priliku da proslavimo Boga zajedno.
Crkva je za vernike, kao kasarna za vojnike. U njoj možete da nađete odmor, da se nahranite, očistite, presvučete, možete da se uvežbate, možete da se naoružate, drugim rečima, možete da dobijete sve ono što vam je potrebno za duhovni rat koji vas čeka čim izađete na ulicu.
Šta je zajedničko svim vojnicima u kasarni?
Uniforma, dragi moji. Svi vojnici su obučeni u iste uniforme.
Tko smo i mi ovde kad se okupimo obučeni u istu slavu Božju, kao što nam je Hrist obećao - “gde je dvoje ili troje okupljeno u moje ime, tamo sam ja među njima.” Matej 18:20
Gde je Hrist tamo je i slava Božja!
Okupljati se sa drugim hrišćanima je od suštinske važnosti za svakog pojedinca. Zajednica vernih ima posebnu snagu. Jer “svako ima svoj milosni dar od Boga: neko ovakav, neko onakav” kaže apostol Pavle, 1.Korinćanima 7:7
Pa kad se darovi ujedine popunjavaju ono što drugima nedostaje.
Ljudi se često trude da velikim delima pokažu na Boga – neki grade hramove, drugi zadužbine, neki daju velike priloge, drugi se bave humanitarnim radom, neki opet misionare po svetu ….
Naravno to je sve potrebno i dobro! Sve su to velika dela.
Međutim, hrišćani treba da proslavljaju Boga svakog dana, svakog trena. Sve što se tiče nas treba da proslavlja Boga. Apostol Pavle kaže, pišući Korinćanima 10:31 “Ako, dakle, jedete, ako pijete, ako ma šta činite, sve činite na slavu Božju.”
Nema potrebe da težimo velikim stvarima da bismo pokazali kakva je Božja slava.
Vratimo se na početak i stih koji sam pročitao: “Ovim se proslavlja moj Otac: da mnogo roda donesete i da budete moji učenici.” Jovan 15:8
Jasno je šta znači da budemo Isusovi učenici.
Učinici moraju da znaju sve ono što ih učitelj naučio i da se pridržavaju zapovesti koje im je učitelj dao. To je jedini način da u potpunosti izvršimo nameru poslanja na koje smo poslani - “Zato idite i sve narode učinite mojim učenicima,” - učenici treba da nađu nove učenike
“krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetog” - stavljajući ih pod božanski autoritet
“učeći ih da drže sve što sam vam zapovedio” - učeći svakog učenika da drži ono što je Isus zapovedio.
Važno mi je ovo da naglasim - učenici nisu oni koji znaju šta je Isus zapovedio, nego oni koji drže ono što je Isus zapovedio.
Takvi učenici proslavljaju Boga!
E, sad onaj drugi deo - “da mnogo roda donesete.”
Kakav je rod kojim učenici mogu da proslave Boga?
U današnje vreme, kad je sve narušeno, kad se porodice raspadaju, kad se moralne vrednosti srozavaju, kad ratovi besne, kad su ljudi postali onakvi kakvima ih Pavle opisuje - otpadnici od vere, povodljivi i zaslepljeni varljivim duhovima i demonskim učenjima koja šire licemreni lažljivci, samoljubivi, srebroljubivi, oholi, nezahvalni, klevetnici … mnogo je toga što pravi hristovi učinici mogu da urade.
Znamo da nema boljeg načina da ukažemo na Božju slavu nego što je poniznost, podnošenje, strpljivost i ljubav. Ipak sem toga potrebno je pokazati i hrabrost, odlučnost, nepokolobljivost, istrajnost u držanju i objavljivanju Božjih normi ponašanja, načina života po Božjem kriterijumu, način odnos između ljudi, odnosa prema poslu, …
Ljubeći jedni druge, podnoseći slabost slabih, pomažući i starajući se jedni za druge pokazujemo na Isusa Hrista u kome je sva slava Božja. Pridržavanje božanskih normi ponašanja pokazujemo kakav je Bog, šta želi od nas i šta mu je po volji.
To su plodovi koje Bog očekuje od učenika Isusa Hrista.
ZA KRAJ
U vreme kad se molimo i težimo za probuđenja vreme je da se i sami probudimo. Verujem da je upravo sada vreme da ponovo preispitamo svoj odnos prema Božjoj slavi, prema onome šta je Bog stavio pred nas i u čemu želimo da budemo.
Treba da se prenemo iz sanjarenja i postanemo svesni da nije moguće da istovremeno budemo u Slavi Svemogućeg Boga, i istovremeno da težimo da se domognemo zemaljske slave.
Naša slava, naše obećana nagrada nije u raskoši ovog sveta i obilovanje u razuzdanosti. Ne!
Naša nagrada je nebesima, tamo gde obitavaju oni koji se u Boga uzdaju i Boga proslavljaju.
“I tom gradu nije potrebno sunce, ni mesec, da mu svetle, jer ga slava Božija obasja, i Jagnje je njegovo svetilo.” Otkrivenje 21:23
Dok se to ne desi, naš život će svetleti samo ako je obasjan Božjom slavom.
Zato, ne štedimo truda da molitvom, pozivom, ohrabrenjem, i na svaki drugi mogući način, to Božje svetlo, tu Slavu Božju, unesemo u živote ljudi oko nas.
Amin!
Razmišljam o tome već neko vreme. I onda naiđem na ovaj stih, na reči koje je sam Isus rekao.
“Ovim se proslavlja moj Otac: da mnogo roda donesete i da budete moji učenici.” Jovan 15:8
Živimo u svetu koji je sav satkan od snova i potera za slavom. Za malo slave, za delić, za trenutak - ljudi su spremni sve da žrtvuju – svoje porodice, prijatelje, talente, ličnost, privatnost, pa čak i život.
Ljudi se penju stepenicama slave, ali se još niko nije popeo tako visko da, pre ili kasnije, ne bi pao.
Čak i oni najskromniji, najponizniji, ako im se ukaže prilika, često podlegnu iskušenju i krenu da se penju stepenicama slave. Zavodljivoj slavi teško se odupreti i malo ih je kojima to uspeva. Slava hrani ego, naduvava ponos i uzdiže samopuzdanje.
Čini mi se da je ljudima to izuzetno važno - biti prepoznatljiv, imati one koji se dive, slede, podržavaju i kopiraju onoga koji je slavan ili moćan ili bogat.
Slava je proizvod nekog dela koje neko čini - dobrog ili lošeg. Nije važno jer slavi se u zube ne gleda.
Nije važno da li si slavan naučnik ili slavan kriminalac ili glumac, pevač, igrač, sportista ili korumpirani političar, diktator ili atentator - glavno je da se čuje za tebe. Ponekad mi se čini da, što su gori, to su slaviniji. Po onoj narodnoj “Dobar glas daleko se čuje, a loš još dalje.”
U svakom slučaju kakvo god delo da napravite koje se uzdiže iznad prosečnosti postaćete slavni jer će se nekome to dopasti ili će vas zbog toga mrzeti.
Dakle, ljudska slava zavisi od ljudi - počinje i završava sa ljudima. Svaku slavu ljudi prekrije, pre ili kasnije, prašina zaborava.
To je tako u svetu, a kako je sa nama hrišćanima.
SLAVA I HRIŠĆANSTVO
Celo hrišćanstvo je, u stvari, jedna velika priča o slavi Božjoj. U Bibliji je, od korica do korica, opisana slava Božja. Svaki stih, svako poglavlje, svaka knjiga govori o Slavi Svemogućeg Boga!!
Božja slava ne zavisi od ljudi jer postoji pre nego što je išta postalo i nastaviće se kad se sve ovo završi.
Naš Bog je sveprisutan, on je iznad svega, on je u svemu prvi, on je najmoćniji, sve je u njegovim rukama. Takva slava je jedna i jedinstvena i ni jedna druga je ne može zaseniti. Sva zemaljska slava, bez obzira na veličinu, bledi i nestaje, ali Božja slava nikad.
Božja slava ogleda se u svemu što je stvoreno. Cela priroda postoji po njegovoj reči. Sve se odvija po planu koji je On osmislio i pokrenuo.
Teško je ne videti da u svemu postoji smisao, da sve ima svoju svrhu, i da kroz sve može da se vidi Njegova slava. Kao što kaže apostol Pavle Rimljanima 1:20 “Od stvaranja sveta, Božje nevidljive osobine - njegova večna slava i božanstvo - mogu se jasno sagledati u onome što je stvoreno, pa ljudi nemaju izgovora.”
Ponekad se, zato što ne poštujemo Božji plan i zato što se nemarno odonosimo prema Božjem stvorenju, desi da sve izgleda kao da je izmaklo kontroli - zemljotresi, poplave, požari, klizišta, vulkani - ali na kraju se ipak pokaže Božja slava koje sve vrati na svoje mesto.
I Istina je, posle svake oluje pokaže se vedro nebo; posle svake poplave pokaže se plodna zemlja; … Božja slava postane vidljiva u svemu novom što se pokazuje.
Sve dok postoji vidljivo stvorenje ono će objavljivati slavu Boga Stvoritelja.
Božja slava ogleda se u čudima koja je činio. Ko može da razdvoji more, sem našeg Boga? Ko može da učini da sa neba pada mana, sem našeg Boga? Ko može da zaustavi Zemlju da se ne okreće, sem našeg Boga? … Čuda pokazuju na Onog ko je naslavniji!
Božji slava ogleda se o Božjem Zakonu!
Njegov zakon objavljuje Njegovu slavu kroz iskazanu mudrost i sveobuhvatnosti. U božjem zakonu nalazimo preko 600 zapovesti, koje nam pokazuju da se Bog brine za najmanje i za najveće, za žrtvu i za hram, za sveštenika i običnog čoveka, za dete i za majku, za udovicu i za sirotu, za robove i za slobodnjake, ali i za cara i vlasti.
Čudesno je to što se stotine i stotine zapovesti mogu svesti u, samo, dve – Ljubi Boga i ljubi bližnjega svoga.
Božja slava ogleda se u planu spasenja koji je pripremio za sve ljude. Po tom planu, svako ko želi spasenje, može i da ga dobije. Jovan 3:16,17 “Jer, Bog je toliko zavoleo svet da je dao svog jedinorođenog Sina da ko god u Njega veruje ne propadne, nego da ima večni život. Nije Bog poslao svog Sina u svetd a svet osudi, nego da se svet kroz njega spase.”
Sim je postao kao mi, da bismo mi mogli biti kao on.
Kao vrhunac objave slave Božje je naš Gospod i Spasitelj Isus Hrist!
Čitajući reči apostola Jovana, koji, na samom početku svog evađelja, kaže “I Reč je postala telo i nastanila se među nama, i mi smo gledali njenu slavu, slavu Jedinorođenog od Oca, punog milosti i istine.” Jovan 1:14 razumemo suštinu te slave.
Čitajući stihove Novog zaveta, vidimo to o čemu Jovan piše. Vidimo Isusa koji podiže umrle, isceljuje bolesne, vraća slepima vid i gluvima sluh; čujemo njegove reči ohrabrenja, oproštenja, saveta, prekora … slušamo njegove priče i njegove pouke, … saznajemo, kao i ljudi koji su sedeli u njegovom prisustvu tada, i mi danas, da je on taj, Emanuel, Bog među nama.
Slava njegova nije se smanjila. Naprotiv! Ceo svet je promenjen slavom Božjom koja se izlila na svet njegovim rođenjem, životom, smrću i vaskrsenjem. Ništa nije ostalo isto kao što je bilo nakon što se On rodio.
Na žalost, mnogi od samog početka pa do danas, propuštaju da vide tu slavu, da joj se poklone i da idu za njim. A Božja slava kroz Isusa se silno objavljivala na prašnjavim putevima Hanana, u gradovima i selima koje je obilazio, u Hramu u kojem se pojavio - i svako je mogao da je vidi, ako je želeo.
Na žalost, mnogi su sumnjali, neki su se protivili i malo ih koji su bili blagosloveni tom slavom.
Kao uostalom i danas.
Na krstu Golgote, kad je podignut iznad svih onako ponizan, krotak, pun milosti i oproštenja, pokazao je veličanstvenu slavu Boga koji je zarad nas grešnika prineo svoga Sina na žrtvu.
Onaj koji je bio bez greha umro je za spas onih koji su u grehu.
Čak se i svetlost ovog sveta uklonila se pred silinom te slave.
Zatim je vaskrsao, - “Hristos (je) Očevom slavom vaskrsnuti iz mrtvih.” kaže Pavle u Rim 6:4
Četrdeset dana nakon smrti i vaskrsenja Isus se vazneo na nebo i tako se vratio na mesto koje mu pripada – u Slavu živoga Boga koju je doneo do nas.
Ali ni to ne bez razloga i dobrobiti za nas – nego da bismo i mi mogli da uđemo, idući za njim, u istu tu slavu.
BOŽJA SLAVA I MI
Često su mi, dok sam još radio u vojsci postavljali pitanje: Šta vi, u stvari, radite u to vašoj crkvi? Ponekad oni kojima svedočite postavite baš interesentna pitanja o kojima najčešće ni ne razmišljate? Stvarno, šta mi radimo ovde?
Možemo da damo mnoštvo odgovora. Neko će reći da je došao da čuje propoved, drugi opet da bi se našao sa nekim, treći jer je tako navikao, pa opet neko će reći da je došao da se ohrabri … svako će izabrati neki motiv, neki razlog.
Šta god da je, treba da to preispitamo.
Jedini valjan razlog, motiv, želja koja nas dovodi ovamo je da proslavimo Boga. Da Njemu damo slavu koja mu pripada. Od toga zavisi da li ćemo primiti to za šta smo došli.
Nisam od onih koji tvrde da samo na ovom mestu možete da se sretnete sa Bogom, da je ovo sad neko posebno sveto mesto i da samo ovde možete da slavite Boga. Naprotiv!
Ovo jeste sveto mesto, ali samo onda kad u njemu ima Božje dece.
Susret sa Bogom i njegovom slavom može da se desi bilo gde, bilo kada, bez obzira da li ste sami ili u društvu drugih vernika. Da se sretnete sa Bogom nije potrebno da idete negde, On će doći do vas.
Pa zašto smo onda mi sada ovde, zašto se okupljamo na molitvu ili na nedeljnu službu.
Vidite, biti na ovom mestu, sada, je posebna prilika, siguran sam da neću preterati ako kažem posebna privilegija.
Ovde mi, danas, pozvani od istog Boga, otkupljeni istom krvlju i posvećeni istim Duhom, imamo priliku da proslavimo Boga zajedno.
Crkva je za vernike, kao kasarna za vojnike. U njoj možete da nađete odmor, da se nahranite, očistite, presvučete, možete da se uvežbate, možete da se naoružate, drugim rečima, možete da dobijete sve ono što vam je potrebno za duhovni rat koji vas čeka čim izađete na ulicu.
Šta je zajedničko svim vojnicima u kasarni?
Uniforma, dragi moji. Svi vojnici su obučeni u iste uniforme.
Tko smo i mi ovde kad se okupimo obučeni u istu slavu Božju, kao što nam je Hrist obećao - “gde je dvoje ili troje okupljeno u moje ime, tamo sam ja među njima.” Matej 18:20
Gde je Hrist tamo je i slava Božja!
Okupljati se sa drugim hrišćanima je od suštinske važnosti za svakog pojedinca. Zajednica vernih ima posebnu snagu. Jer “svako ima svoj milosni dar od Boga: neko ovakav, neko onakav” kaže apostol Pavle, 1.Korinćanima 7:7
Pa kad se darovi ujedine popunjavaju ono što drugima nedostaje.
Ljudi se često trude da velikim delima pokažu na Boga – neki grade hramove, drugi zadužbine, neki daju velike priloge, drugi se bave humanitarnim radom, neki opet misionare po svetu ….
Naravno to je sve potrebno i dobro! Sve su to velika dela.
Međutim, hrišćani treba da proslavljaju Boga svakog dana, svakog trena. Sve što se tiče nas treba da proslavlja Boga. Apostol Pavle kaže, pišući Korinćanima 10:31 “Ako, dakle, jedete, ako pijete, ako ma šta činite, sve činite na slavu Božju.”
Nema potrebe da težimo velikim stvarima da bismo pokazali kakva je Božja slava.
Vratimo se na početak i stih koji sam pročitao: “Ovim se proslavlja moj Otac: da mnogo roda donesete i da budete moji učenici.” Jovan 15:8
Jasno je šta znači da budemo Isusovi učenici.
Učinici moraju da znaju sve ono što ih učitelj naučio i da se pridržavaju zapovesti koje im je učitelj dao. To je jedini način da u potpunosti izvršimo nameru poslanja na koje smo poslani - “Zato idite i sve narode učinite mojim učenicima,” - učenici treba da nađu nove učenike
“krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetog” - stavljajući ih pod božanski autoritet
“učeći ih da drže sve što sam vam zapovedio” - učeći svakog učenika da drži ono što je Isus zapovedio.
Važno mi je ovo da naglasim - učenici nisu oni koji znaju šta je Isus zapovedio, nego oni koji drže ono što je Isus zapovedio.
Takvi učenici proslavljaju Boga!
E, sad onaj drugi deo - “da mnogo roda donesete.”
Kakav je rod kojim učenici mogu da proslave Boga?
U današnje vreme, kad je sve narušeno, kad se porodice raspadaju, kad se moralne vrednosti srozavaju, kad ratovi besne, kad su ljudi postali onakvi kakvima ih Pavle opisuje - otpadnici od vere, povodljivi i zaslepljeni varljivim duhovima i demonskim učenjima koja šire licemreni lažljivci, samoljubivi, srebroljubivi, oholi, nezahvalni, klevetnici … mnogo je toga što pravi hristovi učinici mogu da urade.
Znamo da nema boljeg načina da ukažemo na Božju slavu nego što je poniznost, podnošenje, strpljivost i ljubav. Ipak sem toga potrebno je pokazati i hrabrost, odlučnost, nepokolobljivost, istrajnost u držanju i objavljivanju Božjih normi ponašanja, načina života po Božjem kriterijumu, način odnos između ljudi, odnosa prema poslu, …
Ljubeći jedni druge, podnoseći slabost slabih, pomažući i starajući se jedni za druge pokazujemo na Isusa Hrista u kome je sva slava Božja. Pridržavanje božanskih normi ponašanja pokazujemo kakav je Bog, šta želi od nas i šta mu je po volji.
To su plodovi koje Bog očekuje od učenika Isusa Hrista.
ZA KRAJ
U vreme kad se molimo i težimo za probuđenja vreme je da se i sami probudimo. Verujem da je upravo sada vreme da ponovo preispitamo svoj odnos prema Božjoj slavi, prema onome šta je Bog stavio pred nas i u čemu želimo da budemo.
Treba da se prenemo iz sanjarenja i postanemo svesni da nije moguće da istovremeno budemo u Slavi Svemogućeg Boga, i istovremeno da težimo da se domognemo zemaljske slave.
Naša slava, naše obećana nagrada nije u raskoši ovog sveta i obilovanje u razuzdanosti. Ne!
Naša nagrada je nebesima, tamo gde obitavaju oni koji se u Boga uzdaju i Boga proslavljaju.
“I tom gradu nije potrebno sunce, ni mesec, da mu svetle, jer ga slava Božija obasja, i Jagnje je njegovo svetilo.” Otkrivenje 21:23
Dok se to ne desi, naš život će svetleti samo ako je obasjan Božjom slavom.
Zato, ne štedimo truda da molitvom, pozivom, ohrabrenjem, i na svaki drugi mogući način, to Božje svetlo, tu Slavu Božju, unesemo u živote ljudi oko nas.
Amin!
Нема коментара:
Постави коментар