“Prihvatajte slaboga u veri, ali ne zato da biste se prepirali o mišljenjima. … Mi jaki dužni smo da podnosimo slabosti nejakih, a ne da sebi ugađamo.” Rimljanima 14:1 … 15:1
U osnovi 14. poglavlje je podeljeno u dva dela:
- ne sudi drugome, nego uživaj u Zakonu slobode koji ti je Bog omogućio. Tako iskazuješ dobronamernost i ljubav prema bližnjemu i ne iscrpljuješ se sa sitničarima.
- uživa tvoreći Zakon ljubavi, ne sablažujući svog brata I ne podstičući drugoga da padne, nego ga, naprotiv podržavaj u rastu.
U ovom delu poslanice Pavle pokušava da uravnoteži paradoks između hrišćanske slobode i nesumnjive odgovornosti koju svaku hrišćanin MORA da pokazuje.
Najveći problem ostaje, i dalje, tenzije koje su mogle da nastanu između vernika koji potpiču iz Judaizma i vernika iz paganastva, koja je prisutna sve vreme u ovoj poslanici.
Stalno treba imati na pameti da:
- je ovo pismo napisano iskrenim Hristovim vernicima koji su nastojali da žive što bogougodnije je moguće.
- svi smo smo mi, sveno ili nesvesno, pomalo skloni legalizmu, a s druge strane pomalo i ponekad dozvoljavamo sebi malo previše. Ovo ovde napisano nije dozvola za kritiku i jednog ili drugog, kao ni dozvola za sprovođenje samovolje.
- ovo poglavlje nije namenjeno za one koji žive po telu*
1. Vernici moraju biti oprezni u tome da ne stvaru svoju teologiju ili svoja moralna načela. Svi verni moraju da hodaju u veri i u duhu. To što neko nešto smatra ispravnim ne znači da je to automatski i Božja teologiija. Moramo da učimo jedni od drugih i zajedno napredovati.
Što se čoveku čini da zna više, to je sigurniji da zna sve manje.
2. Naš stav i naši motivi moraju da budu osnova za odnos sa drugim vernicima.
3. Luter je rekao da je Hrišćanin najslobodniji u Hristu i nije potčinjen nikome, a istovremeno je najposlušniji sluga, podređen svima.
U osnovi 14. poglavlje je podeljeno u dva dela:
- ne sudi drugome, nego uživaj u Zakonu slobode koji ti je Bog omogućio. Tako iskazuješ dobronamernost i ljubav prema bližnjemu i ne iscrpljuješ se sa sitničarima.
- uživa tvoreći Zakon ljubavi, ne sablažujući svog brata I ne podstičući drugoga da padne, nego ga, naprotiv podržavaj u rastu.
U ovom delu poslanice Pavle pokušava da uravnoteži paradoks između hrišćanske slobode i nesumnjive odgovornosti koju svaku hrišćanin MORA da pokazuje.
Najveći problem ostaje, i dalje, tenzije koje su mogle da nastanu između vernika koji potpiču iz Judaizma i vernika iz paganastva, koja je prisutna sve vreme u ovoj poslanici.
Stalno treba imati na pameti da:
- je ovo pismo napisano iskrenim Hristovim vernicima koji su nastojali da žive što bogougodnije je moguće.
- svi smo smo mi, sveno ili nesvesno, pomalo skloni legalizmu, a s druge strane pomalo i ponekad dozvoljavamo sebi malo previše. Ovo ovde napisano nije dozvola za kritiku i jednog ili drugog, kao ni dozvola za sprovođenje samovolje.
- ovo poglavlje nije namenjeno za one koji žive po telu*
1. Vernici moraju biti oprezni u tome da ne stvaru svoju teologiju ili svoja moralna načela. Svi verni moraju da hodaju u veri i u duhu. To što neko nešto smatra ispravnim ne znači da je to automatski i Božja teologiija. Moramo da učimo jedni od drugih i zajedno napredovati.
Što se čoveku čini da zna više, to je sigurniji da zna sve manje.
2. Naš stav i naši motivi moraju da budu osnova za odnos sa drugim vernicima.
3. Luter je rekao da je Hrišćanin najslobodniji u Hristu i nije potčinjen nikome, a istovremeno je najposlušniji sluga, podređen svima.
4. Sa ovim biblijskim stavom, osim ovde u Rimljanima 14:1 - 15:13, upoznaje nas Pavle i u I Korinćanima 8 -10 i Kološanima 2:8-23
5. Pluralizam između iskrenih vernika nije loša stvar. Svaki vernik ima svoje jače i slavije strane. Sko mora da hoda u u svetlosti i mora uvek da bude otvoren za delovanje Duha i Biblijskom tekstu za još više spoznaje i znanje o Bogu i svom hrišćanskom životu.
Hrišćanski život je takav i protivljenje sveta je takvo da je neophodno da hrišćani neprestano budu u ljubavi i miru, što se najbolje postiže kroz zajedničarenje u službi, učenju reči, aktvinostima, itd.
6. Rezime ovog dela poslanice mogao bi da izgleda ovako:
- prihvaćanje jedan drugog jer je nas Bog, u Hristu, prihvatio (14:1,3; 15;7)
- izbegavati osuđivanje jedan drugoga jer je Hrist naš jedini Gospodar i Sudija (14:3-12)
- ljubav mora biti važnija od lične slobode (14:13-23)
- Hristov primer je ono što treba da sledimo što ujedno i znači da ćemo se, ako treba, odreći svojih prava za dobrobit i pouku drugima (15:1-13)
Нема коментара:
Постави коментар